Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  In Flames: Što više bendova uopće svira ovakvu muziku, to bolje za sve nas

Odmah nakon izlaska iz studija, švedska metal atrakcija In Flames opet se zaputila na krstarenje europskim festivalskim pozornicama. Mi smo ih uhvatili na prestižnom njemačkom Rock Im Park festivalu, te popričali s frontmanom Andersom Fridenom.

Mario: Gledao sam vas uživo nekoliko puta unazad godinu i pol dana, a ne smatram se nekim ogromnim fanom, što samo znači da strašno puno svirate i ne silazite s ceste, ima vas po svuda. Gdje ste onda ugurali snimanje novog albuma? Imam osjećaj kao da ste stalno na turneji i onda dobijem press release da izlazi novi album, da je već snimljen?
Anders: Ne znam, možda se tako čini, ali novi album definitivno nismo brzali. Istina, jako puno sviramo, ali imali smo jednu veću pauzu prošle godine, dobio sam dijete pa sam bio dosta doma. Za snimanje novoga albuma uzeli smo svo potrebno vrijeme, a i realno, ovo je bio jedini termin kada smo ga mogli snimiti jer smo već imali bukiran Ozzfest u Americi za ljeto, a na jesen sviramo po Europi kao predgrupa Motorhead. Tako da je bilo ili da snimimo album ovoga proljeća ili moramo čekati skroz tamo početak iduće godine. A i mi uvijek imamo taj razmak od otprilike godinu i pol između albuma, što mi se jako sviđa, tako da nismo htjeli ni ovoga puta raditi veliku pauzu. Volim te ujednačene, dosta kratke razmake među albumima.
Mario: Zanimljivo, to je ipak rijetkost. Danas gomila bendova ima strašno duge razmake među albumima.
Anders: Istina, ali ja nikada to nisam kužio. Ne znam zašto im treba toliko. OK, neki doista dugo ostanu na turneji s jednim albumom, ali svejedno. Svatko ima svoje, no ja mislim da tolike pauze stvarno nisu potrebne.

Mario: Novi album, ako se ne varam naslov mu je 'Crawl Through Knives'? Kako si zadovoljan njime sad dok je još sve ovako svježe?
Anders: Da, to je naslov. Izuzetno sam zadovoljan. Jako, jako zadovoljan. 13 stvari smo snimili, ostalo je još masteriranje i neke sitnice. Ima više gitarskih melodija, stvari su općenito malo brže. Meni zvuči kao dobar miks zvuka iz razdoblja 'Colony' i 'Clayman', pomiješano s posljednjim albumima. Ima tu jednu brzinu i solaže, no i neke velike refrene.

Mario: Prilično se čudne stvari događaju u ovom dijelu metal scene u zadnje vrijeme. Godinama su euro bendovi kopirali američke i sanjali o američkim turnejama, a sada cijeli jedan novi val modernih thrash/heavy/metalcore američkih bendova izravno kopira skandinavski zvuk i kao mala djeca se vesele europskim turnejama. Mnogi od njih imaju nemali broj In Flames elemenata u svom zvuku.
Anders: Pa da (smijeh ). Iskreno, ne razmišljam o tome, ali da, nekada je to smiješno. U redu je ako mi dođe bend i kaže, "hej momci, vi ste nam najveća inspiracija" ili tako nešto. To je super stvar. No zna i biti smiješnih bendova, koji se baš na silu trude zvučati "švedski". Ali opet, što više bendova uopće svira ovakvu muziku, to bolje za sve nas. To ne može biti loše. Oni dobiju prostor, preko njih mi dobijemo svoj prostor.

Mario: Kakva su ti iskustva s prijemom kod američke publike, ipak su oni dosta tradionalni, tj teško prihvaćaju bendove izvan Amerike, posebno u žešćoj glazbi.
Anders: Mi smo tu imali jednu prednost jer smo jako rano počeli odlaziti na turneje u Ameriku. Tako da smo status izgrađivali polako, album po album, turneju po turneju. Tako da tamo imamo jednu stvarno čvrstu bazu fanova koja s vremenom lagano raste. A i prodajemo sada tamo već i pristojan iznos albuma, pa je stvarno OK. Nigdje nam se ne žuri, znamo da se nećemo posebno obogatiti s ovim, niti da ćemo svirati u rasprodanim dvoranama od 10.000 ljudi.
Mario: Kakve su vam brojke u Americi?
Anders: Zadnji album negdje oko 80 do 90 tisuća, tako nešto.

Mario: Ovo vas ljeto čeka i prvi Ozzfest.
Anders: Da, imali smo ponude i unazad par godina, no uvijek bi nam se preklapali neki datumi pa smo morali odbijati. No ove smo godine sve na vrijeme uskladili, odraditi ćemo ovu prvu rundu europskih festivala pa onda idemo u Ameriku na Ozzfest.

Mario: Imate iza sebe gomilu albuma i sada već stvarno stabilnu i respektabilnu karijeru. Kako gledaš sada na vaš put do ovamo, jesi li možda očekivao i više ili se ni ovome nisi nadao?
Anders: Ma kakvi, što ti je! Nikada nisam ni sanjao da ćemo dogurati do ovdje. Mislim, uvijek imaš one dječje snove, ideš na Iron Maiden koncert i zamišljaš da ti budeš jednog dana na toj pozornici. Ali u realnosti, ovo premašuje sva naša najluđa očekivanja. Ali da se razumijemo, što se financija tiče, ovo je daleko od luksuznog života. Mada opet, ako se netko želi obogatiti, onda nema šta tražiti u ovoj vrsti glazbe. Izaberite nešto drugo, jer ovo nije taj stil. Odricanja su ogromna i rad koji ulažemo nemjerljiv je s onim što bendovi dobivaju natrag.

Mario: Bendovi kroz život i razne faze, najveći utjecaji?
Anders: Definitivno Iron Maiden i Metallica, što se tiče ono, omiljenih svih vremena. Kasnije Depeche Mode, Alice In Chains.
Mario: Čitao sam da voliš puno tu melodičnu glazbu, poput Tool, Alice In Chains, Deftones.
Anders: Da, ali ne mogu ih svrstati u ono, omiljene svih vremena, jer su došli malo kasnije kod mene. Ali Tool da, definitivno velik utjecaj.
Mario: Vjerojatno onda još ganjaš snove o nekoj turneji s idolima?
Anders: Turneja s Iron Maiden definitivno bi bila ostvarenje snova. Mislim, volio bih svirati s Depeche Mode, ali to bi bilo ipak malo prečudno (smijeh ). Ali možda na nekom festivalu se potrefimo. S vokalom, Dave Gahanom, smo svirali neke iste festivale u prošlosti.

Mario: Dosta stupidno mišljenje prevladava u metal undergroundu u zadnje vrijeme, gdje se opasno pljuje na sve bendove koji se imalo mijenjaju i redefiniraju svoj zvuk. I vi ste jedni od onih koje fanovi dijele na "novu" i "staru" fazu.
Anders: Da, tako je sa svim bendovima koji imaju dosta snažnu i emotivnu bazu fanova. Ali samo je jedan AC/DC, samo oni mogu izdavati album za albumom, uvijek isti album. I najbolji su u tome, fuck, zato i jesu AC/DC. Mi se mijenjamo, u određenom trenutku sviramo i snimamo glazbu kakva nam tada najviše paše. Najtvrđi fanovi bi htjeli da im omiljeni bend uvijek gađa osobni ukus u tom trenutku. To je teško. Neka odu u studio i snime svoj omiljeni In Flames album, pa će vidjeti da to baš i nije tako lako. Danas je glazba dostupnija nego ikada prije, sve se pljuje, krade, omalovažava. Ali u redu. Naši albumi su vani. Svako si može izabrati što mu se sviđa. Ako mu se ništa ne sviđa, slobodno ih zaobiđe.

Mario: Niste više baš balavi, ako se ne varam gotovo svi imate obitelji, kako ih kombinirate s turnejama?
Anders: Da, velika većina nas ima obitelj, djecu. OK je, nekada zna biti teško, ali tu i tamo si možemo priuštiti da dopeljamo obitelji na poneki koncert, provedemo s njima par dana.

Mario: Vidim novi iPod, šta je unutra?
Anders: Trenutno...hm, novi American Head Charge. Dobar album. Nemam pojma, tone i tone glazbe, brdo svega nabacanog. Naš novi album (smijeh ), evo baš ga slušam. Novi System Of a Down. Njega intenzivno slušam zadnjih par dana. Strašno se radujem novom albumu grupe Dredg


Razgovarao
Mario Grdošić
mario@monitor.hr

8. srpnja 2005.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
 
 
Postava:
Björn Gelotte - gitarist
Daniel Svensson - bubnjar
Anders Fridén - pjevač
Peter Iwers - basist
Jesper Strömblad - gitarist

Diskografija
'Used and Abused...in Live We Trust'; Nuclear Blast, 2005.
'Soundtrack To Your Escape'; Nuclear Blast, 2004.
'Reroute To Remain'; Nuclear Blast, 2002.
'The Tokyo Showdown - Live In Japan 2000'; Nuclear Blast, 2001.

Linkovi:
Službeni site

Tekstovi pjesama

Faktografija

Švedski metal

'Soundtrack To Your Escape'