Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Disco Ensemble: Jedini način da bend nešto napravi je sviranje

Disco Ensemble, finska melodic-post-hardcore plesna mašina, samo su jedan iz cijelog mora sjajnih mladih europskih bendova koji sve više rastu na nabujaloj rock sceni te se bore za svoj dio publike sa dominantnim snagama iz Amerike i s Otoka. Nakon jednog kraćeg vremena na domaćem Full Stream Records, novu Disco Ensemble ploču 'First Aid Kit' licencno je za distribuciju uzeo snažni Universal Records, potez koji bi bendu trebao donijeti osjetno jaču medijsku i promotivnu podršku. Jedan od pokazatelja vjetra u leđa svakako je uvrštavanje i na jaki Sally Sounds event u Berlinu koji je bez problema rasprodao Columbiahalle, a na kojem su kao headlineri nastupili vrući i poletni Billy Talent. Disco Ensemble su simpa ekipa, intervjue rade u kompletu, sasvim skromni dok uživaju u svakom trenutku turneje.

Mario: Kako ste momci?
Mikka: Živi ["Alive"].
Mario: 'Alive', sjajna live ploča Kiss. Hm, po tišini bih rekao da i nema baš nešto Kiss fanova ovdje?
Mikka: Pa, OK, imaju par dobrih stvari.
Mario: Hej, svaka Kiss stvar je dobra stvar!
Jussi: 'Detroit Rock City', to je super stvar.
Mikka: Jesu li Kiss doista iz Detroita?
Mario: Mislim da jesu, al' mogu pitati Genea i provjeriti.
Mikka: Detroit je dao masu super bendova.
Mario: Od kojih su Kiss najbolji. No, dobro, neću vas maltretirati. Recite mi nešto o ovoj turneji, o vašim turnejama općenito jer vidim da ste masu na cesti, strašno puno gigova za jedan ipak manji bend u ovom trenutku.
Mikka: Za mene je jedini način da bend nešto napravi sviranje i sviranje uživo. Barem u ovoj fazi u kojom smo mi. Naravno da trebaš imati i neke pjesme i izdanja koja ćeš svirati uživo i s kojima si zadovoljan. No, onog trenutka kada imaš tu neku snimku, sve ostalo su koncerti. Puno koncerata. Nema drugog načina.
Mario: Za sada je to ipak najlakši, ako ne i jedini način da direktno dođete do publike.
Mikka: Da, jer mi nismo radijski bend, spotove teško da ćeš nam vidjeti igdje osim na netu. Tako da se sve vraća na svirke.

Mario: Moram priznati da mi ime zvoni u glavi već neko vrijeme; viđao sam ga po rasporedima festivala već neko vrijeme, no nikada vas nisam gledao niti slušao. Prije nekih mjesec dana dobio sam novi album i strašno mi se svidio. Kakva su vaša očekivanja od njega, potencijal je svakako tu, a sada je ipak i veliki izdavač uključen u priču.
Mikko: Pa očekujemo nešto, barem da napravimo stepenicu više. Mada to nije do nas zapravo. Na nama je uvijek samo da sviramo, dajemo sve od sebe na pozornici, radimo konstantno nove stvari i to je to. Ovo sve drugo ipak ovisi o angažmanu drugih ljudi, poklapanju nekih sitnica i puno sreće.
Mikka: O da - sreća. Ljudi dosta podcjenjuju taj faktor sreće, ali on je doista velik. Po meni je barem nekih 70% ovdje čista sreća. Ti imaš danas gomile i gomile podjednako dobrih bendova, od kojih nekih prodaju 10 milijuna albuma, neki 10 tisuća, a neki deset primjeraka. Stvari se nekada poklope, nekada ne.Ali na nama je samo da konstantno sviramo, dajemo sve od sebe i čekamo svoju šansu.
Jussi: Već je velika stvar da će sada album biti izdan u toliko zemalja, bit će dostupan velikom broju ljudi.
Mario: A do sada, imali ste samo domaća, finska izdanja?
Mikka: Da, FullStream je naš originalni izdavač kojeg vodi naš menadžer i prijatelj. To je mala finska kompanija, a album se, mislim, do sada mogao kupiti samo u Finskoj.

Mario: Ja sam do sada tu finsku glazbenu scenu gledao uglavnom kroz prizmu nekih metalaca, finih dugih ispeglanih kosa, gothic/doom/black/kurac/palac, a nikako nekakav raspjevani alternativni post hard-core?
Lasse: Pa, imaš pravo.
Jussi: Da, velika većina scene doista je takva. Mada se ta neka alternativna scena također budi i postaje sve jača. Ima sve više dobrih bendova u Finskoj.
Mikko: Iako to ne znači da će se metal scena ugasiti ili da njoj neke druge scene na ikakav način prijete. Ne. Ali da rock glazba dobiva neku širinu, istina je. Pa i naš taj skromni, ali ipak nekakav uspjeh doma, je već bio nekakav korak.
Mario: Da doista, kakav vam je status doma, a kako prolazite izvan granica?
Mikka: Dosta smo uspjeli izgraditi neko ime kroz jako puno koncerata i pojavljivanja na raznih festivalima. A i nije to tako veliko tržište da bi ga bilo teško osvojiti u tim nekim underground okvirima. A izvan Finske, sve to izvan zapravo je u početnim fazama. Iako puno sviramo, novac je ili nikakav ili tako sitan da nije niti vrijedan spomena. Ali mi zapravo svirkama i novcem koji za njih dobivamo u Finskoj sebi financiramo odlaske na veće europske turneje.
Mario. Zanimljivo, svakako hvale vrijedna politika. Mnogi bendovi se zadovolje uspjehom na domaćem tlu i ne pokušavaju ništa više od toga, pogotovo ako ti pokušaji znače odlaske u financijski minus.
Mikko: Da, ali svatko ima svoje prioritete. Da mi imamo tekstove na finskom vjerojatno bi se zadovoljili nekim domaćim uspjehom. No ovako nam je cilj da nas čuje što više ljudi na što različitijim mjestima.
Mario: Dakle, čak bi i bend kao Disco Ensemble, da pjeva na finskom, mogao pristojno živjeti od ovoga da se koncentrira samo na Finsku?
Mikka: Pa, ne znam, teško je reći, ali možda čak i da. Mi smo još ipak dosta mladi, svi smo studenti, pa nekako niti ne razmišljamo u tom smjeru hoćemo li morati sutra tražiti posao ako ne bude financijske koristi od benda. Prvo ćemo se morati vratiti učenju pa onda sve drugo. Ali početak ove godine je bio dobar, bilo je nešto dobrih koncerata, bilo je i nešto predujma od tih ugovora s izdavačem, tako da postoji neki novac koji nam stavlja kruh na stolu. No, mi više volimo zaštedjeati na tom kruhu i uložiti dalje u nešto, naprimjer u mogućnost da ostanemo na turneji dva mjeseca kroz cijelu Europu.

Mario: Birate li radije momka ili djevojku na koncertu ili momka ili djevojku koji kupuju vaš CD?
Mikka: Znam na što ciljaš i to je vrlo teško pitanje. Ja uvijek biram fanove na koncertu, a i nama osobno financijski puno više znači svaka prodana karta nego prodani album. Ali onda ako se ne prodaju albumi, izdavači odbacuju bendove, ne ulažu u njih, nema podrške oko turneje pa tako ni mogućnosti da imaš neku pristojnu turneju.
Mario: Dvosjekli mač.
Mikka: Da, na neki način da. Ali kažem, bitnije mi je da nam ljudi dolaze na koncerte nego da kupuju albume.

Mario: Vjerujem da ste okruženi ljudima kojima vjerujete, poslovno.
Lasse: Svakako. S nama su godinama radili mladi ljudi željni uspjeha i dokazivanja poput nas, u uzlaznoj putanji. To mislim da je bitno, okružiti se frendovima koji će radeći za tebe na neki način raditi i za sebe. A ne uzeti neke stare pervertite od 70 godina koji će nam uzeti ovih par eura što imamo, uništiti nam svaku želju za glazbom i nestati bez traga.

Mario: Koliko je forma video spota danas uopće relevantna, posebno bendu poput vas?
Mikka: Baš smo neki dan snimili spot za 'Black Euro', a imamo u planu i spot za 'Drop Dead Casanova'. Pa, ne znam ni sam. Jasno mi je da nećemo dobiti niti neko minimalno vrćenje na jačim glazbenim kanalima, osim ako nije riječ o specijaliziranim emisijama ili nekim kasnonoćnim terminima. No onda opet, na Internetu se dosta toga da progurati, imaš danas taj YouTube i slične stranice gdje fakat možeš raditi što god želiš.

Mario: Sa strane dok sam bio i čekao intervju, čuo sam da ste slušali novi Mastodon. Trenutni favoriti?
Mikka: Meni svakako novi Mastodon i novi Peaches.
Mario: A neki blast from the past?
Jussi: Rana Metallica, naravno.
Mikko: Jebote, stvarno! Nedavno sam gledao Headbanger's Ball i zaredali se spotovi iz '90.-ih. Ajme, mislio sam si "jebote metal je zakon". Sepultura, Pantera, Anthrax, Metallica, muzika koju nisam slušao već jako dugo vremena. To su bila sjajna vremena, super bendovi. A ja budala sam sve te albume zamijenio za nešto drugo.
Mikka: Za travu.
Mikko: Ne sjećam se više, ali baš sam budala, sada sam sve to morao opet nabavljati jer sam se baš zapalio.
Mario. Metal ili trava?
Mikko: E, jesi me sad našao; oboje.


Razgovarao
Mario Grdošić
mario.grdosic[at]gmail.com

2. listopada 2006.

 
 
Linkovi:
Bend

Ansambl na MySpaceu

Izdavač