Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Chimaira - od Dream Theater do Slayer

Posljednji u nizu intervjua s bendovima ovogodišnje Road Rage turneje je s Chimairom, bendom koji je otvarao sve koncerte, a od ostalih se isticao žestinom i najmetalskijim zvukom. Na naša pitanja odgovarao je bubnjar Andols Herrick.

Mario: S američkog Ozzfesta ravno u Europu i na ovogodišnji Road Rage, tvoje impresije i usporedi nam malo te dvije turneje.
Andols: S obje smo turneje jako zadovoljni. Ova europska još traje i za sada je sve i više nego dobro, već smo imali nekoliko rasprodanih koncerata, odaziv publike je sjajan. No, ipak ovo je klupska turneja, stres je manji, pa nam se i sve čini mnogo lakše. Ozzfest je doista ogromna turneja, svirali smo na drugom po veličini stageu ove godine i bilo je stvarno fenomenalno. Iako naša glazba i nije prikladna za rano poslijepodnevni termin u kojem smo svirali, mi smo se jako dobro zabavili i to je u svakom slučaju bilo iskustvo koje bih volio ponoviti.

Mario: S obzirom da je novi album još uvijek nekako svjež, koje stvari više izvodite uživo i na koje publika bolje reagira?
Andols: Na Ozzfestu je još uvijek set lista bila pola-pola, no u Europi smo se odlučili jače promovirati novi album 'Impossibility Of Reason', tako da sviramo uglavnom samo stvari s njega. Eventualno uleti jedna ili dvije stvari s prvog albuma. I čini se da to nije neki problem jer ljudi odlično reagiraju na novi materijal.

Mario: Na novom albumu kao da ste se malo oslobodili, i mislim da vas sada više nitko ne može trpati u nu-metal. Ovo je čisti metal, s brdo old school fora?
Andols: Da, nije da smo se nešto posebno pripremali na nekakav zaokret u zvuku, jednostavno je ovako ispalo. Prvi album snimali smo u šminkerskom studiju u Los Angelesu, malo nas je sve to ponijelo pa se to odrazilo i na zvuku. Za ovaj pak album smo svu potrebnu opremu prenijeli u našu rupu za vježbanje i sve to snimili puno žešće, sirovije i rekao bih s većom dozom energije. Album je zato puno grublji i ljudi ga prihvaćaju kao mnogo žešćeg od prvijenca.

Mario: Koliko si zadovoljan vašim odnosom s Roadrunnerom i koliko ste uopće prodali kopija prvijenca?
Andols: Ja sam osobno zadovoljan, izdavač stoji iza nas i za sada imamo jako dobru potporu. 'Pass Out Of Existence' u SAD je otišao u točno 46 000 primjeraka, što je OK s obzirom da je to prilično brutalna ploča i u to vrijeme se nije baš najbolje uklapala u ono što je bilo aktualno i hype unutar metala. Naravno da mi od takvih tiraža ne možemo živjeti, tako da, kada smo duže slobodni, imamo male dnevne poslove, pokušavamo uvijek misliti na dodatni izvor zarade. Meni osobno tako i odgovara jer imamo potpunu kontrolu nad ovih što radimo, a i bilo bi nerealno očekivati od naših albuma da se prodaju u ogromnim nakladama.

Mario: Spot za 'Down Again' viđao sam na nekih komercijalnim TV postajama, a čuo sam da je stvar prilično aktivna i na radiju u SAD?
Andols: Da, taj singl je dobro prošao. I reakcije na koncertima najjače su upravo na tu stvar. Nedavno smo završili i snimanje spota za 'Pure Hatred', mislim da će se spot početi vrtjeti ovih dana. Možda je već i negdje na netu, tko zna.
Mario. Ako se ne varam, Pure Hated je i naziv vaše turneje koju započinjete odmah po povratku u Ameriku?
Andols: Da, bit će to naša prva malo veća headline turneja. Soilwork će biti glavna predgrupa, a ostale predgrupe izmjenjivat će se po koncertima, ovisno o gradu u kojem nastupamo.

Mario: Kakav vam je stvaralački proces, radite li novi materijal malo po malo, dok ste na turneji, ili se zatvarate u rupu na duže vrijeme kada spremate novi album?
Andols: Pa ne postoji neko pravilo ili posebna shema. Ponekad Mark i Rob napišu neke fragmente pjesama dok smo na turneji, ili kada odmaramo doma. No, glavni dio ipak nastaje kada baš ozbiljno krenemo u stvaralački proces za novi album. Tada smo skroz fokusirani pa i ideje lakše dolaze.

Mario: Mnogi bendovi žale se na Europu zbog prehrane, kažu da im je to i najteža stvar na koju se moraju privikavati tokom većih europskih turneja. Kako ti preživljavaš?
Andols: Teško, gotovo nikako. Rekli su mi neki da ne mogu vjerovati u to i da se preseravam, ali doista je to najteži dio europskih turneja. Ja sam jako izbirljiv, i ne mogu se uopće naviknuti na nove okuse, tako da se u Europi hranim samo u McDonalsu, Burger Kingu, odnosno mjestima gdje znam točno što ću dobiti.
Mario: A ako si gladan i tih mjesta nema u blizini?
Andols: Vjeruj mi, radije ću gladovati i čekati prvi sljedeći pouzdani fast food i onda se najesti za taj trenutak i sve propuštene sate što sam gladovao. Možda zbog ovoga ispadam kao tipični Amerikanac koji voli samo svoje, ali to je čista stvar navike i ne mogu ja sada nakon što 25 godina jedem istu hranu doći negdje i hraniti se nečim skroz nepoznatim i reći da uživam u tome. To bi bilo preseravanje.

Mario: Što slušaš doma, jesi tipični metalhead ili?
Andols: Najdraži bend svih vremena mi je Dream Theater. Tu nema dvojbe. Slušam puno jazza i razne glazbe koja mi pomaže da se možda usavršim kao bubnjar. Ostali momci u bendu također slušaju puno svega i svačega, iako se može reći da u Chimairi ima jako, jako puno Slayer fanova (smijeh).

Mario: Bliži se kraj godine, imaš li već neke svoje favorite za album 2003.?
Andols: Joj, ne pratim ti baš glazbu na taj način i nikad ne znam točno koji je album iz koje godine. No, od zadnjih izdanja slušam puno Soilwork, In Flames, a radujem se i ovom Slayer box-setu što izlazi uskoro. Čuo sam da će biti nekakvo deluxe izdanje s brdo CD-a i DVD-a, tako da bi to moglo biti jako zanimljivo.

Mario: I za kraj mi reci nekakav plan za Chimairu u budućnosti, gledate li već prema novom albumu?
Andols: Ne, još je prerano za to. Želimo svirati turneje za 'Impossibility Of Reason' što je duže moguće. Nakon ove europske, slijedi ta Pure Hatred turneja sa Soilwork, a mislim da bi nakon toga mogli na turneju sa Hatebreed u prosincu. Za iduću godinu još je sve otvoreno.


Pričao
Mario Grdošić
mario@monitor.hr

7. studeni 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR
 
 
Diskografija
'This Present Darkness' EP; Roadrunner, 2000.
'Pass Out Of Existence'; Roadrunner, 2001.
'The Impossibility of Reason'; Roadrunner, 2003.

Postava benda
Mark Hunter - pjevač
Matt DeVries - gitarist
Rob Arnold - gitarist
Jim LaMarca - basist
Chris Spicuzza - elektronika
Andols Herrick - bubnjar

Linkovi
Službeni site

Chimaira svijet

Izdavač

Portaloidan site