Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Chi iz Deftones: Mi smo i dalje nekakav kultni bend koji pleše između undergrounda i mainstreama.

Deftones, jedan od najznačajnijih, no u isto vrijeme i komercijalno najzakinutijih bendova u posljednjih 10-ak godina, gostuje u Zagrebu koncem mjeseca. S popriličnim zakašnjenjem rekli bi mnogi, no još uvijek dovoljno svježi i snažni da razvale Močvarino dvorište. Intervju s bendom odradili smo na Rock Am Ring festivalu u Njemačkoj, a umjesto najavljenog frontmena China Morena (morao je gledati The Dresden Dolls u vrijeme intervjua), s nama je sjeo basist Chi Cheng, uz kratko pridruživanje Stephena Carpentera, koji prčka po dvije žice više.

Mario: Često ste u Europi, evo vas opet...
Chi: Da, volimo Europu, puno odanih fanova imamo ovdje. Posebno je dobro kada imamo ovakav mix velikih festivala i malih, intimnih koncerata. Na tim manjim koncertima sviramo puna dva sata.
Mario: Da fakat, negdje sam pročitao da nekada na ovoj turneji znate izaći na bis i odsvirati recimo cijeli album 'Adrenaline' album od početka do kraja.
Chi: O da, učinili smo to par puta.
Mario: Uh jebote! Jesu li Deftones jedan od onih bendova koji u svakom trenutku zna odsvirati veliku većinu kataloga ili uoči svake turneje odaberete određeni broj pjesama pa njih vrtite u krug?
Chi: Zavisi, kako kada. Ali uvijek treba malo dodatne vježbe, zahrđaš ponekad (smijeh ). Ali imamo sve to, sve su te stvari tu negdje, malo vježbe i sve se dovede u red. Pa čak i kompletan 'Adrenaline' koji je star više od 11 godina.

Mario: Čini mi se da ste nekako rano krenuli na turneju uoči novog albuma, tj da je raspored turneja prilično čudan. Taste of Chaos ste odradili još u veljači u Americi, sada ova velika eurpska turneja, pa ogromna Family Values s Korn na ljeto u Americi. Sve su te turneje dosta prije novog albuma, koji je sada pomaknut na listopad.
Chi: Da, zvuči malo čudno, ali to je zato što smo očekivali album dosta ranije vani, koncerte smo počeli bookirati prema originalnom planu. I onda je ispalo da album dosta kasni, da treba još dorađivanja i snimanja, a nismo mogli otkazivati sve te silne koncerte. No sada je album konačno gotov i jako smo zadovoljni njime.

Mario: Onda malo o novom albumu....
Chi: Evo ga Stephen! Hej, kakav nam je novi album? Stephen: Joj, ne znam više ni sam. Zvuči kao Deftones, to je uvijek najtočnija definicija. No prošlo je već dosta vremena, snimio sam svoje dionice doista davno, a i previše sam u svemu tome pa više ni sam ne znam kako to na kraju zvuči. (smijeh)
Mario. Da, znam i da je bilo frke s producentima. Bob Ezrin je počeo pa odustao, kasnije je došao Terry Date, tko je uopće na kraju završio album?
Stephen: Ja nemam pojma.
Chi: Iskreno, niti ja.
Mario: A??
Stephen: Tako ti je to kada imaš pjevača koji treba sva svjetla pozornice samo za sebe, kojeg svi maze i paze pa se na kraju sve razvodni i više nitko ne zna gdje smo stali i šta smo htjeli.
Mario: Nešto kao Axl Rose?
Stephen: On je također ovdje danas.
Chi: Možda, samo možda. (svi u smijeh)

Mario. Reakcije na vaš posljednji album i nisu bile nešto najsjajnije. Dočekan je kao neka vrsta best of albuma, koji to nije. U jednom ste albumu sabrali sve one kvalitete koje su vas krasile na prijašnjim albumima, no ovaj nekako nije zvučao kao cjelina i nije bilo nekog progresa. Ide li novi album u nekim novim smjerovima, donosi li neki napredak?
Chi: O da, pokušavamo se uvijek držati onog puta na kojem nadograđujemo sebe i širimo svoj zvuk. Progres je neizbježan želi li bend i dalje rasti. Doista ne serem sada kada kažem da sam jako zadovoljan novim albumom i da zvuči najbolje što Deftones mogu zvučati u ovom trenutku.
Mario: Vjerujem da je tako zbog vaših suludo različitih glazbenih ukusa, ovaj je band spojio neke opake krajnosti.
Chi: Bogme da. (smijeh ) Da je sve po Chinovom zvučali bi kao neki pop bend iz 80-ih, teško da bi se distorzija ikada palila. A da Steph ima prvu i zadnju riječ, ovo bi bio čisti old school metal bend.
Mario. A da Chi ima glavni glas?
Chi: Hahahaha, onda ne bi bilo uopće glazbe. (smijeh) Samo ja kako pričam, recitiram. Bez benda, bez muzike.
Mario: Jebote, da, zaboravio sam skroz na to. Kako ide taj dio tvoje karijere, spoken word poezija, ima li kakvih pomaka?
Chi: O da, kako da ne. Ide sjajno. Baš na ovoj turneji iskoristio sam naših par slobodnih dana i nastupao sa Dredg na njihovim solo koncertima. Ja bih bio kao nekakav predizvođač, recitirao svoj dio, nakon čega bi oni uletili i odradili svoj koncert. Bilo je predobro.
Mario. Zvuči super, jako volim Dredg.
Chi: Ja također, super bend. Baš ću ih danas vidjeti opet, donijet će mi neke snimke tih koncerata, snimali su ih. Izdao sam već 5 albuma sa svojom poezijom, upravo dovršavam i prvu knjigu.

Mario: Kako ti je obitelj? Znam da si strašno privržen ženi i djeci, kako izdržiš ovako duge turneje?
Chi: Nije lako, užasno mi nedostaju, posebno žena jer mi je i najbolji prijatelj i netko koga sam navikao imati pored sebe svaki dan. Evo baš smo pričali da kupimo neke jebene moderne kompjutore sa svom onom video opremom pa da se možemo i vidjeti dok komuniciramo. Posebno je sve teže što si stariji, prije ti nekako turneje i dani na cesti brže prođu. A sada ova razdvojenost kao da traje cijelu vječnost.
Mario: Jebiga, život oženjenog glazbenika.
Chi: Da, to je u opisu posla.

Mario: Reci mi malo o odnosu s trenutnom management kompanijom Velvet Hammer, Benom i Markom. Pitam to jer sam u vrlo dobrim odnosima s njima i znam cijelu priču oko vaše suradnje. Kako to da ste nakon 'White Pony' mijenjali management i zašto baš onda Velvet Hammer?
Chi: Iskreno, htjeli smo promjenu, htjeli smo malo promijeniti stvari. Inspirirao nas je entuzijazam koji su Beno i Mark pokazivali, njihova ljubav prema glazbi i činjenica da su tako mladi, a napravili su već tako puno. Imali su tu vatru, tu strast u sebi, što je nama bilo najpotrebnije u tom trenutku.
Mario: Je li u vašoj odluci prevladao i faktor da su oni razvalili sa System Of a Down, tj na tom su primjeru pokazali kako dobro mogu odraditi neke stvari.
Chi: O da, to je definitivno ubrzalo našu odluku.

Mario: Pričam često s bendovima u zadnje vrijeme o novcu u ovoj industriji koja je svakim danom sve sjebanija. Kako Deftones stoje s izvorima prihoda, od kuda curi u đepove najviše?
Chi: Turneje. Samo turneje.
Mario: Znači i kod vas.
Chi: O da. Kad pogledaš, mi smo na neki način i dalje nekakav kultni bend koji pleše između undergrounda i mainstreama. Nama radio i video airplay nisu toliko bitni da bi opstali. Dok god imamo odanu i dobru bazu fanova, uvijek se možemo vraćati i puniti klubove ili dvorane.

Mario: Sjajno mi je kod vas što ste na neki način uvijek bili i ostali pomalo europski band. Imali ste ovdje uvijek snažnu bazu fanova, a i niste htjeli kompromitirati to zbog pojačanog pritiska na američko tržište ili neko drugo.
Chi: Znam točno na što misliš. I tako smo namjerno gradili karijeru. Da budemo dobro zastupljeni na svim teritorijima, bez da nekima dajemo prednost. Evo baš dobar primjer je naš prvi dolazak ikada u Europu, na festival Roskilde, prije, nemam pojma, desetak godina. Naša izdavačka kuća nije nas htjela financijski pomoći, zbrinuti nas promocijski i financijski dok smo tu pa smo mi direktno kontaktirali organizatore, iako smo bili jebeni balavci te svejedno došli i odsvirali. Tražili smo samo novce za avionske karte, došli smo i odsvirali za ništa, samo da se predstavimo ovdje i započnemo priču oko benda. Reakcije su bile sjajne i isplatilo se.

Mario: Da te ne ispitujem sada neka kliše rock'n'roll pitanja o starim danima i divljim pričama s turneja, reci mi kako stojite danas s time, ima li i dalje nekakvih pizdarija?
Chi: (smijeh ). Pa recimo da smo ipak odrasli. Ipak smo smekšali. Chino i dalje pije i vozi se okolo pijan na svom skateboardu pa ga svi traže cijelo vrijeme, no ja sam definitivno smekšao. Popijem koje pivo ili vino, puno čitam, uzmem knjigu, uz nju zaspim i to je to.
Mario: Što čitaš?
Chi: Uglavnom poeziju, tu i tamo kakav dobar roman.
Mario: Što slušaš?
Chi: Klasičnu glazbu uglavnom, nešto opuštajuće i ne preglasno. Od nekakve žešće glazbe malo punk rocka tu i tamo. Novi Bad Religion mi je odličan.

Mario. To je to Chi, hvala ti na vremenu i vidimo se u Zagrebu.
Chi: O, svakako, reci mi kako je tamo, je li lijepo?
Mario: Pa, meni je u redu. Nadam se da će vam se svidjeti.
Chi: To gdje sviramo, to je na kontinentu zar ne?
Mario. Da, glavni grad Zagreb.
Chi: Viđao sam neke slike Dubrovnika na telki, izgledalo je predivno.
Mario: Da, svima se sviđa, posebno Amerikancima.
Chi: Da, zbilja lijepo. Hvala ti puno za intervju i hvala ti što si prevalio toliki put do ovamo. Pozdrav svima u Hrvatskoj i nadam se da se vidimo na koncertu.


Razgovarao
Mario Grdošić
mario.grdosic@gmail.com

23. lipnja 2006.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
 
 
Linkovi:
Službeni site

'Deftones'

'White Pony'