Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Andy iz Caliban: Ovo je moj san

Nakon godina povlačenja po metal-core undergroundu, nijemci Caliban ove su godine konačno dobili priliku predstaviti se širim masama izdavši album za veliki Roadrunner. Imaju iza sebe već nekoliko velikih turneja, a ova posljednja s Machine Head dovela ih je i u naše krajeve. Nismo propustili priliku proćaskati malo s vokalom.

Mario: Ovo mi je već treći put ove godine da ću vas gledati uživo, prilično čudan podatak s obzirom da nisam neki ludi fan skupine. To jednostavno znači da ste se već pojavljivali na nekim izrazito jakim turnejama, gdje su vas mogli vidjeti i ljudi kojima inače ne bi zapeli za uho.
Andy: Da, imali smo dosta sreće s tim turnejama. Ona prva, s In Flames, išla je preko našeg managementa. A i postali smo dobri prijatelji s Andersom, koji nam je i producirao album, tako da je i on dosta pomogao da se nađemo na toj turneji. Prije toga imali smo turneju sa Soilwork, a ova trenutna je s Machine Head. To je djelo naše booking agencije, imamo istog agenta sada kao i Machine Head, pa nas je on spojio.
Mario: Kako ste zadovoljni s tim svirkama, s obzirom da ste na svim tim koncertima služili kao zagrijavanje za glavne bendove i niste svirali pred svojom publikom.
Andy: Ide jako dobro. Bit je predstaviti se što većem broju ljudi, onima koji nam ne bi došli na solo koncerte. Reakcije su sve bolje, to najbolje vidimo kada dođemo u neki grad u kojem smo bili prije 6 mjeseci, već je očit pomak u broju ljudi, već bolje reagiraju na pjesme.

Mario: Kako je došlo do suradnje s Andersom, vokalom In Flames? Je li on bio prije fan benda ili?

Andy: Pa ne bi ga baš nazvao fanom, ali sviđa mu se naša glazba. Imao je jako dobro mišljenje o našoj prošloj ploči, a i nekako se povezao s našim managerom. Pričali su preko telefona, o glazbi i svemu općenito i naš mu je manager rekao da se spremamo snimiti novi album. Kada je Anders saznao da još nemamo producenta, sam se ponudio za taj posao. Prije toga radio je već par albuma i jako želi napredovati u tom poslu te je želio probati raditi s nama. Nama se ideja svidjela, naravno da smo pristali na to.

Mario: Velik broj ljudi sada će puno lakše doći do vas s obzirom da ste na puno većem labelu. Možeš li objasniti onima koji su vas tek sada otkrili korijene ovog benda, tj razdoblje prije Roadrunnera?
Andy: Počeli smo 1997., imali smo mini album izdan za Life Force Records. Oduvijek smo svirali metalcore, samo što se s vremenom dosta zvuk mijenjao. Mislim da smo danas dosta zreliji, sve zajedno puno bolje zvuči. U početku je bila strašno loša produkcija, prevladavali su vriskovi, nismo tada imali uopće čiste vokale. Bili smo u početku hard-core klinci, no s vremenom smo se otvarali prema metalu. To mi se sviđa, kako je danas sve izmiješano, velika je tolerancija između žanrova, puno je bolja podrška među bendovima i scenama općenito.

Mario: Zanima me kako je došlo do ugovora s Rodrunnerom? Jesu li vam oni bili prvi izbor, ili ste pregovarali s još nekom od većih kuća?
Andy: Album smo snimili u siječnju ove godine vlastitim novcem, kada nismo imali izdavača. Slali smo ga malo okolo po kućama, SPV, Nuclear Blast, Century Media. No Roadrunner nam je uvijek bio prvi izbor. Na sreću se materijal i njima svidio, te smo počeli pregovore koji su dosta potrajali. Tek u lipnju smo potpisali ugovor, nakon mjeseci pregovora.

Mario: Kako stojite financijski sada, osjetite li utjecaj novog izdavača, ili imate povremene poslove i dalje kada se vratite doma?
Andy: U redu je. Mogu plaćati račune, nisam gladan. Prije sam radio u tiskari, negdje do studenog prošle godine kada sam dobio otkaz. Nakon toga više nije bilo vremena da tražim novi posao, jer je bend uvijek bio u prvom planu, imali smo snimanje, turneje, nisam bio u komadu doma duže od par tjedana. Ja ne želim biti bogat, mogu plaćati račune od ovoga i to mi je sasvim dovoljno. Ovo je moj san, sviram dan za danom, upoznajem nove ljude, preživljavam baveći se glazbom. Ne tražim ništa više od toga.

Mario: Njemačka underground scena ovdje ipak nije toliko poznata, usprkos relativnoj blizini. Do ovdje su do sada dolazili uglavnom više mainstream bendovi poput H-Blockx ili Guano Apes. Kakva je scena u undergroundu?
Andy: Trenutno je situacija jako dobra. Cijela je scena ujedinjena i sve je veća povezanost među bendovima. Prije su se svi držali za sebe, na jednoj strani hard-core bendovi, na drugoj metal, a negdje sa strane i punkeri. Sada je sve izmiješano, što je po meni puno bolje. Lakše se bendu probiti iz jedne tako povezane scene, nego da ide sam glavom kroz zid. Tako da sam ja jako zadovoljan kako trenutno tamo izgleda underground scena i mislim da je svake godine situacija sve bolja.
Mario: Da, zanimljivo je da se dosta tih novijih metal-core bendova drži zajedno, te nije rijedak slučaj da i slušaju samo jedni druge, tj da glazbeni ukuse često uopće ne prelaze granice žanra.

Andy: Da, ponekad je to slučaj. No, ja slušam doista sve i svašta. Emo-core volim, slušam metal dosta, ali i pop i elektronsku glazbu. Ne držim se nekog posebnog žanra.

Mario: Dogodi li se da se uspijete malo jače probiti u SAD, biti će to prvi primjer nakon dosta godina jednog žešćeg benda iz Europe koji dobro prolazi preko bare, izuzmemo li britanske bendove, ili možda neke Skandinavce.
Andy: Pa smo već svirali 4 turneje tamo i nekakvi mali pomaci postoje. Iako je tamo dosta teško, tržište je zatvoreno više nego igdje drugdje u svijetu. Posebno nam je bilo teško kada smo prvi put bili tamo, nitko nije znao za nas, bili smo neki maleni hard-core bend iz Njrmačke. No, s vremenom je sve bolje, posebno kada dođemo na mjesta gdje smo već svirali. Dolaze nam isti ljudi od prošlog puta, ovaj put dovedu dosta frendova sa sobom. Posebno je dobro na Zapadnoj obali, imali smo zadnji put i dosta rasprodanih koncerata tamo. Mislim da idemo u Ameriku opet u veljači, samo nisam siguran kako će točno line up bendova izgledati. Tamo treba odlaziti svirati svako malo i konstantno podsjećati ljude i fanove da si aktivan, nametati im se jer ljudi tamo imaju sve na pladnju servirano, strahovita je konkurencija, tržište je ogromno i prezasićeno. Tako da se moraš sam izboriti za svoju priliku.

Mario: Što bi ti osobno volio da nova godina donese za Caliban?
Andy: Možda neke kul turneje. Recimo s Bleeding Through ili Unearth jer obožavam te bendove. A i mislim da bi spoj bio jako dobar. Od nečeg velikog recimo Slipknot, turneja s njima bila bi stvarno veliki iskorak prema naprijed za ovaj bend.


Pričao
Mario Grdošić
mario@monitor.hr

14. prosinca 2004.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
 
 
Postava:
Andy Dörner - vokali
Denis Schmidt - gitara
Marc Görtz - gitara
Marco Schaller - bas
Patrick Grün - bubnjevi

Diskografija
'Caliban' EP, Lifeforce, 1998.
'A Small Boy And A Gray Heaven'; Lifeforce, 1999.
Caliban Vs. Heaven Shall Burn split; 2000. Lifeforce
'Vent'; Lifeforce, 2001.
'Shadow Hearts'; Lifeforce, 2003.
'The Opposite From Within'; Roadrunner, 2004.

Linkovi:
Službeni site

'The Opposite From Within'

Izdavač

Lifeforce

Pogled u prošlost