Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Billy Talent: Ako se ljudima svidi, super. Ako misle da je govno, onda im je govno

Čudni su igrači ti Billy Talent. Ime godinama nosim u pozadini mozga. Sviraju na svim festivalima na kojima sam bio; nikada ih gledao. Gaze doma u Kanadi, gaze po Europi, no svejedno mi nekako promiču kroz prste i mimo ušiju. Dogodilo se da sviraju na nekom gigu u Berlinu na koji sam znao da idem mjesecima unaprijed pa se, uz poklapanje sto stvari, poklopila i mogućnost da sjednem s momcima na pol ure uz sok i štapiće. Nisam odbio. Na brzaka sam se nafilao glazbom na repeatu preko njihove My Space stranice, bez preslušavanja ijednog cijelog albuma. Singlusina i pol 'Red Flag' razorila mi je glavu. Ostatku se nadam uskoro. Posebno nakon ugodnog razgovora s jednim od simpatičnijih bendova na koje čovjek može naići u ovom trenutku. Sjajni momci, vokal Benjamin Kowalewicz i bubnjar Aaron Solowoniuk.

Mario: Lokalna teta iz Warnera oborila me na dupe podatkom da vam je zadnji album ovdje u Njemačkoj ušao direktno na prvo mjesto ljestvice prodaje?! A?? Njemačka, od svih mjesta?
Aaron: Da, i nas je iznenadilo kada su nam javili. Malo čudno. Mada opet, imali smo ovdje dobru reakciju i za prvi album. A i svirali smo jako puno po Njemačkoj. No onda je s ovim sve ekspodiralo.
Mario. Rastu li vam sada i neka očekivanja?
Aaron: Hm, mislim da ne. Ja samo želim ići okolo, biti na turneji, svirati ove pjesme sa svojim bendom. Mi inače sve to uzimamo dan po dan. Pomalo. Ako si nabijem neka očekivanja, mogao bih se razočarati.
Benjamin: Sve što možemo je svirati. Ako se ljudima svidi, super. Ako misle da je govno, jebiga, onda im je govno. Mi ćemo svirati i dalje. Pisati najbolje pjesme što možemo. A ovo sve drugo je izvan naše moći.

Mario: Nisam sto posto siguran, ali mislim da mi je ovo prvi intervju s nekim kanadskim bendom. Malo o vašem mjestu unutar kanadske glazbene scene, ako takvo nešto uoće postoji.
Aaron: Postoji, samo teško izlazi izvan granica.
Mario: Kad sam bio mali ja sam jedino znao za Bryana Adamsa, pa sam valjda uz njega vezao Kanadu.
Benjamin: Hej, nemoj tako. Ima nas: Avril Lavigne, Celine Dion, Shania Twain...
Mario. Sve prva liga...
Aaron: Kako kome.
Mario: Meni je onaj zadnji album Avril Lavigne bio baš dobar, jebo me pas.
Benjamin: Ajde, ajde, ne mogu se pohvaliti da je i meni...
Aaron: Tragically Hip, jesi čuo za njih?
Mario: Nikada.
Aaron: To je najveći kanadski bend. O da, mislim da su trenutno bez konkurencije. No, za razliku od ovih žena koje smo nabrojali, oni nikada nisu izašli jače van izvan Kanade
. Mario: Nisu htjeli ili nisu mogli.
Aaron: Hm, vidiš, ne znam...
Benjamin: Mislim da su zadovoljni ovim što imaju - najveći su bend doma i to je to.

Mario: Vi ste odmah gledali internacionalno ili?
Benjamin: Pa uz pomoć ljudi oko benda, Interneta i ostalih blagodati, nekako nam je paralelno curilo na sve strane. Prilično smo popularni doma, ovdje u Njemačkoj, u Britaniji, u Americi. Mada onda s Amerikom je sve relativno jer je to tako masivno tržište, u nekim dijelovima možeš biti strašno velik, a negdje nitko ne zna za tebe. A sve ista zemlja.
Mario: No vjerujem da je vaša scena prepuna američkih bendova.
Benjamin: O da, sve doma na radiju i telki, sve su američki bendovi. To je apsolutno dominantna scena kod nas. Dok je obrnuto dosta teže, kanadskim bendovima strašno je teško ući na američko tržište.

Mario: Pričam malo s bendovima o sve spominjanijoj "cut the middleman" situaciji, gdje se sve više umjetnika oslobađa diskografske kuće i funkcioniraju samo na relaciji bend-menadžment.
Aaron: O da, to je budućnost.
Benjamin: Moraš se okružiti dobrih ljudima. Ima masu sjajnih menadžera, ali i brdo debila. Mi smo dugo imali fakat govno od menadžera, dali smo mu nogom u guzicu i sada imamo sjajnu menadžment kompaniju. Imali smo i malo sreće po tom pitanju.
Aaron: Ako imaš sjajnog menadžera koji razumije sistem i zna kako se ponašati u njemu, tada ne trebaš imati posebnu povezanost s diskografom. Oni su samo neki servis. I uloga im je sve manja.
Mario. Ovdje na PopKommu raspravljalo se u budućnosti biznisa i fakat sam vidio i čuo gomilu šokantnih stvari. Poput mladića od 15 godina, velikog zaljubljenika u glazbu koji nikada nije bio u CD shopu. Nikada u životu. Isti taj momak ima tone i tone glazbe na svom hard disku, ali niti jedan album. Niti jedan. Ta forma ga uopće ne zanima. Ima samo tone i tone pjesama.
Benjamin: Da, znam na što ciljaš. Ja nemam neko mišljenje o tome. Živimo u tom dobu, tako je, moramo se prilagoditi tome jer to je jedna sasvim nova generacija. Ako želiš moje osobno mišljenje, meni je to grozno. Odvratno. Ja sam old school više, ploče i CD-i. Ali, hej, tko sam ja da sudim tu nekome. Ti klinci su rođeni u drugo doba od mene i boli ih kurac za ploče.
Aaron: Ali diskografi su toliko dugo izvlačili čistu dobit iz nečega što je realno smeće, da je jasno da su se stvari morale nekada raspasti. Klinci skidaju samo singlove jer znaju da na cijelom albumu nema baš puno stvari koje mogu biti uz bok singlu. Posebno u pop glazbi. Ti platiš 15 dolara za album sa samo jednom dobrom pjesmom. I tako platiš jednom, dva put, ali onda skužiš da si debil ako tako nastaviš. I počneš skidati glazbu. Jer jedna ili dvije dobre pjesme, uz gomilu filera, ne vrijede taj novac. Koliko sam puta vidio neki strava spot, otišao u shop i kupio album. A ono neko govno. Jer se lako zapaliti za neki song. Ali onda ima i situacija kao The Bloc Party, gdje sam se full zapalio za singl na MTV-u, otišao kupiti album i oduševio se.

Mario: Bojite li se nekada ovako brze popularnosti jer uvijek kada se tako brzo netko otisne u visine, prilično brzo i tresne dolje. Bojite li se prolaznosti ovog punky emo trenda i vala na kojem i vi između ostalog plovite?
Benjamin: O naravno, tako to uvijek ide. Nema tu nekih nepoznanica. Mi smo zajedno već 13 godina, imali smo masu padova i groznih razdoblja pa sada uživamo u ovom dobrome što nam se događa.
Aaron: Kako bi ti opisao našu glazbu, kako ti zvuči Billy Talent?
Mario: Pa nisam neki ludi fan, ali recimo nekakav blagi popasti post hard-core, mellow radio-punk... Uf jesam ga nasr'o!
Araon: Ne, sjajno. To je kompliment.
Benjamin: O da, svakako. Inače pričamo s novinarima koji neznaju što je to hard core.

Mario: Koji su vam korijeni glazbeno?
Benjamin: Punk-rock i hip-hop.
Aaron: Također.
Mario: Jadan onaj kojem je današnji hip-hop korijenje.
Aaron: Tu imaš aposlutno pravo. Nevjerojatno je što se dogodilo toj glazbi. Sve mi je to strašno nakaradno danas.

Mario: Ajde mi malo objasnite tu foru s Kanađanima i Amerima, stalno međusobno prcanje. Ne znam puno o tome iz prve ruke, ali dovoljno je pogledati jednu epizodu 'South Parka' da skužiš da su simpatije obostrane.
Benjamin: To ti je ovako: Amerika misli da mi imamo neki problem s njima, a zapravo nas boli briga. Misle da nas mogu zajebavati i izrugivati se svemu što ima veze s nama, no opet ponavljam, nas boli briga.
Mario: Jel' to neka stara spika kroz povijest ili nešto iz modernijeg doba?
Aaron: Naša granica je najveća nezaštićena granica na svijetu. I situacija je malo čudna jer Kanada je jedna od najmiroljubivijih zemalja na svijetu, mi smo strašno smireni i down to earth ljudi. No živimo na mnogo načina povezani s Amerikom, koja je najveći svjetski policajac, zemlja koja vodi ratove sa svima samo da bi se vodili neki ratovi, a kulturološki je to zemlja opterećena glamurom, televizijom i lažnim vrijednostima.
Benjamin: Mi smo svoju granicu obranili puno puta kroz povijest.
Aaron. No imamo naravno masu frendova u Americi, tamo ima sjajnih mjesta i super gradova, no opet osjeti se neka razlika u zraku kada su u Kanadi i kada su u Americi. Jednostavno nije isto.
Mario: Onda ćemo oprostiti Cartmanu na zajebanciji?
Aaron: Oni su luđaci, oni se sprdaju sa svima, ali prije svega sa sobom. To je super show.


Razgovarao
Mario Grdošić
mario.grdosic[at]gmail.com

15. listopada 2006.

 
 
Linkovi:
Billy Talent

...und Billy Talent