Glazba - Internet MONITOR  


« povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Sad kad imamo normalnu granicu…
Rock u Crnoj Gori: 'Kupio mi tata električni mozak...'
Makadam u vrijeme 'Balerine', 1982.
Makadam u vrijeme 'Balerine', 1982.

Bila je godina 1955, kad je znameniti engleski D.J. Alan Freed prvi put upotrijebio riječ "r'n'roll", kao izraz za "novu vrstu muzike", koja je rušila dotadašnje uvriježene šlager i jazz pozicije. Bila je godina 1956, kad je Bill Haley uzviknuo "Rock around the clock", u filmu o maloljetničkoj delikvenciji 'Blackboard jungle', postavivši tako temelje za prvi rock standard. Od tada do danas, rock je prestao da bude samo muzički pravac, postavši načinom mišljenja, rada i života uopšte. Rock'n'roll kao bunt protiv učmalosti, kičerske ispraznosti i "od sedam do tri" konformizma, bio je duhovni sublimat koji je, od "My-ding-a-ling-a-ling" naovamo, omogućavao junacima ove i sličnih priča, ako ništa drugo, izbacivanje svoje kreativne energije, ličnu afirmaciju i usmjeravanje pažnje na sebe. Od te zaraze nijesu pobjegli ni oni iz prve, kao ni oni iz posljednje generacije montenegrinskih rokera.

Pelcer se primao na našem tlu, ulazeći u svakodnevicu omladinaca i omladinki SFRJ, kroz, tada neizbježni, Radio Luksemburg i festival u San Remu. Malo je poznato da su, prateći opštejugoslovenski trend, i u Crnoj gori svirale "hotelske kapele", "zabavni orkestri" koji su na svom repertoaru imali tada aktuelne svjetske hitove na liniji Modugno - Anka - Wellch - Celentano. Posljedica "prihvatanja zapada kao realnosti" (cit: Svetozar Marović) i stvaranja imidža "integracija je imperativ" i "Crna Gora u Evropi" (cit: DPS - Milo Đukanović) je, svakako, i zahuktavanje nikad dovoljno probuđene crnogorske urbane scene, u posljednje dvije godine. Diljem "male i napaćene naše države" (cit: kralj Nikola I Petrović) rađaju se nove rock grupe i grupice, a stare (napokon) dobijaju priliku da, za novoformirane izdavačke kuće, publikuju ono što su godinama radili. U opštem mutljagu raznih tranzicionih odnosa (koji, po pravilu, prati sve - ili skoro sve - što se u montenegrinskoj kulturi i umjetnosti zbiva) svoju šansu traže mnogi - počev od tivatskih RainDogz, kotorske grupe Elisabeth, barskog Bad Taste, do nikšićkog DST i bjelopoljskih penzionera Crne dame. Etablirane Perpere, zatim The Books Of Knjige ne treba ni pominjati. Oni su tu godinama.

Ajkule na tonskoj probi 1976.

Ajkule na tonskoj probi 1976.

Međutim, valja podsjetiti (a one mlađe, bogme, i podučiti) da je teška rabota "prihvatanja zapada kao realnosti" u crnogorskoj muzici obavljena još krajem pedesetih i početkom šezdesetih. Period rock početaka u SFRJ nije mimoišao ni najmanju od svih SFRJ republika. Mogao bi se početak priče locirati na sukob dvaju muzičkih prvoboraca - Purka Aleksića i Đorđa Kraljevića oko toga ko ima pravo na ime Montenegro IV ili Montenegro V. Sloj prašine prekrio je prvi nazovi-trač naše urbane scene, a zapretene u obzidama zaborava ostale su i druge priče "slatkih šezdesetih", dirljive ispovjesti o prepravljanju akustičnih gitara u električne, natucanju engleskog jezika i bolnog zaklinjanja da će "sve biti kao što smo se dogovorili, jer svi smo prijatelji, svi smo jedno"... Još samo u albumima zaboravljenih muzičkih boraca s barikada stoje slike Zlatnih školjki, Entuzijasta, Bisera Boke, Stela, novljanskih Exodusa... O pionirskom periodu SFRJ rocka postoje kontraverzni podaci - izdanje 'Koreni jugoslovenskog rocka' piše da je prva velika javna rock manifestacija održana 26. aprila 1964. u hali III Beogradskog sajma, u okviru priredbe Sajam veselja, prvi Festival "beat" muzike naredne godine u Zagrebu, a da su prvu Gitarijadu organizovale TV novosti 9. januara 1966. godine. Međutim, još su veoma žive uspomene na "takmičenja električara" u Budvi, prvih dana januara 1965. godine. O toj manifestaciji, međutim, nema ni pomena ni u jednoj od knjiga posvećenim rocku u SFRJ.

Josef K, omot albuma 'Zajedno u snovima'
Josef K, omot albuma 'Zajedno u snovima
Šljašteće sedamdesete, suprotno tada narastajućem globalnom trendu minimalizacije, donijele su Crnoj Gori buđenje muzike hard-rock provinijencije, na način Blackmoora i drugova. Kaskanje za planetom i nije bilo neočekivano, obzirom da je urbana kultura u nas samo stidljivo pomaljala glavu, te su prvi "razdrljeni" i "s brnjicom u uvu kosmurani" zaposjeli bine fakulteta i domova kulture (ne i medija, naravno, ako ne računamo šture Pobjedine informacije o "igrankama" i "muzičkim večerima") tek pod pokroviteljstvom "nekoga odozgo". U to je doba skoro svaki grad u Crnoj Gori imao po neku grupu ili grupicu (LD 1, Kondori, Revisi...), pa je odlučeno da se prva smotra mladih, pod imenom Pop parada, održi septembra 1976. godine u Domu kulture u Baru. Učestvovale su lokalne grupe Napokon i Antibarum Novus, zatim Rock selekcija iz Podgorice (super grupa za ondašnje prilike, na čelu sa Slobom Vučkovićem), Mir iz Nikšića i ad hoc bend barskih i beogradskih muzičara. Druga Pop parada je održana na istom mjestu godinu dana kasnije, a nastupili su, pored Napokona, Pasoš i Mir iz Nikšića, Tilt iz Beograda i Miniori iz Podgorice. Po uzoru na prve dvije barske jeseni 1977. godine, u Nikšiću se održava treća crnogorska Pop parada. U sali 18. septembar nastupili su Vaga iz Podgorice (izvanredni jazz-rock sastav, koji je na 'Opatiji' iste godine odsvirao dvadesetominutnu improvizaciju), Mir i Osma sila iz Nikšića i Napokon iz Bara. Na četvrtu pop-paradu nije se puno čekalo. Već početkom 1978. godine podgorički Entuzijasti, čiji je frontmen bio Mili Knežević, dolaze iz Rusije i organizuju svirku u ljetnjoj bašti Kina Kultura, povodom 15 godina karijere. Sačuvanih snimaka ni sa jedne od prvih CG Pop parada nema. Značajan doprinos razvoju crnogorske urbane scene dao je i festival Titogradsko proljeće, međutim, njegov se dijapazon uticaja kretao uglavnom ka šlager i tzv. "zabavnim" vodama, pa su kompozicije koje su koketirale sa pop-rockom (možda je najintrigantniji apsolutni pobjednik 1976, pjesma 'Gora Crna' grupe Ajkula, urađena po uzoru na 'Chicago') uglavnom bile van konkurencije.

The Books of Knjige na promociji spota 'Dja'oli me znali' u poslastičarnici Balkan, 2002.

The Books of Knjige na promociji spota 'Dja'oli me znali' u poslastičarnici Balkan, 2002

Osamdesete ne donose puno lijepog muzičkom nebu Crne Gore. Paradoksalno, postojanje sve većeg broja bendova nije uspjelo animirati mjerodavne da barem jednu diskografsku kuću lociraju unutar naše republike, pa su, don-kihotovski daleko od "ne-remeti-mir" crnogorske svakodnevnice, u drugim republikama ploče publikovale dvije najvažnije pojave na cg estradnom nebu osamdesetih - Makadam sa 'Balerinom' i nikšićki kantautor Miladin Šobić sa 'Ožiljkom' i epopejom 'Umjesto gluposti'. Međutim, najoriginalnija pojava crnogorskog rocka ipak je dolazila sa pomorja. Barski Ružin trn (svojevremeno u muzičkim magazinima nazivan "crnogorskim Atomskim skloništem) je snagu svog umjetničkog creda na najbolji način otjelotvorio 1983. godine na Subotičkom festivalu (četvrto mjesto) i Zaječarskoj gitarijadi, tada elitnom rock hepeningu SFRJ (najbolji bend po mišljenju publike, najbolja pjesmu na zadatu temu, mini-koncert u udarnom terminu...). Album nikada nijesu snimili, ali su svojom pojavom inicirali novi talas crnogorskih bendova, što su procvjetali tek krajem osamdesetih i početkom devedesetih - Katapult, Bellmondo i naročito grupa koja je prva realizovala kompletan pop-rock album u Crnoj Gori - podgorički Josef K ('Zajedno u snovima'). Posebno poglavlje ove i svih priča vezanih za urbanu scenu osamdesetih, devedesetih i sljedećih decenija je pojava najvažnije ličnosti muzičke Crne Gore, Antonija Pušića, odnosno Rambo Amadeusa, ali bi apsolviranje njegove karijere i uticaja na jugo-scenu od Vardara pa do Triglava zahtijevalo mnogo širu opservaciju od ove prostorom ograničene...

Devedesete su donijele dvije pošasti - ratove i ekspanziju sintetizovanog zvuka, uz obaveznu upotrebu kompjutera pri radu. Techno-dance slika preplavila je i crnogorsku muzičku scenu i nije više bilo potrebno imati bend ili znati svirati - nije bilo grada u kome, bar po neko, nije "snimio nešto uz matricu". Koliko da ostane. Široki spektar "kompjuterskih ovisnika" kreće se od, recimo, prvaka soft-italo soula Kneza, preko grupica koje se festivalski okupljaju svako ljeto, zatim ambijentalnih prvoboraca Kokot banda, do goa-trance baštinika, trupa Pink Zeppelin System i Universereligion.

Veseli dječaci 1969. na Titogradskom proljecu

Veseli dječaci 1969. na Titogradskom proljecu

Kraj prošlog stoljeća karakteriše ponovno buđenje crnogorske urbane scene - rock je, u svojoj osnovnoj formi: gitare - bass - bubanj - vokal uveliko evoluirao, pružajući, alla piovra, svoje pipke svud oko sebe, stvarajući mutante, koji, iako u velikoj porodici, nemaju skoro ništa zajedničko sa svojim genealoškim stablom. Ključna događanja na pragu novog milenijuma su, svakako, bila publikovanje unplugged albuma Perpera, zatim prvog profilisanog jazz sastava Piva Jazz Banda ('Sheperdess') i trupe The Books of Knjige ('Moja domovina'), kao i reaktiviranje zamrle Podgoričke gitarijade. Impozantan spisak od 16 učesnika, među kojima su veoma solidni Bad Taste, podgorička Qtera i kotorski Drugi dan na zemlji, daje nadu da bi nešto moglo stići i "na strašnom mjestu postojati" u narednih nekoliko godina. Na žalost, za neke stvari je već kasno - nikad prežaljeno izdanje možda i najbolje grupe Crne Gore Gospoda Glembajevi, zaboravljena artistička ostvarenja Mozak eliminatora...

No, suma sumarrum, i pored fakata, koji su, nesumnjivo, na strani crnogorske urbane muzičke tradicije, zanimljivo je da se niko, ama baš niko, u periodu od skoro 40 godina, nije u crnogorskoj publicistici ozbiljnije pozabavio ovom tematikom. Tu i tamo, nicale su povremene zabilješke o "onim ili ovim vremenima", ali nije bilo publikacije, niti novinara da pišu o kontinuitetu urbane scene u nas. Prvi pokušaj davanja legitimnosti ovom segmentu "manjeg oka u glavi" bilo je pokretanje RTS-a (Road To South - igra riječi sa logom Radio Televizije Srbije), glasila specijalizovanog za jugo-rock, u okviru časopisa Grafiti, a drugi je serijal Crnogorska urbana scena, koji se publikovao u barskom magazinu bARS, no, i jedan i drugi projekat imali su ili imaju ograničen areal prostiranja. Doba borbe za prve gitare i koncertne prostore, borbe za dokazivanje da "beat" muzika nije ono čega su se stariji plašili, poetično je danas podvedeno pod prilično uopštenu i površnu priču. Iz današnje vizure prilično nestvarno izgleda vrijeme kada su momci sa dugačkom kosom (ako je padala preko kragne ili pokrivala uši) temeljito proganjani sa ulica i izbacivani sa časova. Pregršt mutnih, početničkih fotografija, nesređeni i često kontradiktorni novinski tekstovi jedina su svjedočanstva o onome što je počelo prije otprilike 35 godina. Na žalost, teško da su se stvari bitnije promijenile od ere "crvenog talasa". Neka opšta mjesta stihijstva, letargije i neorganizovanosti su ostala ista. Da li i u novom milenijumu?

Željko Milović
z.milovic@cg.yu

14. prosinca 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR