![]() |
| « povratak Glazba Monitor |
||||
|
31.12.2009, četvrtak
32 najbolja albuma 2009.Godina završava, a posljednji ćemo joj pozdrav uputiti s poštovanjem i zahvalom -– godišnjom listom albuma. Šarolika lista nam govori da smo neka nova imena otkrili, nekim starim smo zahvalni što su još s nama, a neki i dalje ne prestaju oduševljavati... | ||||
1. Yeah Yeah Yeahs: 'It's Blitz!’ Ovo sveto trojstvo i dalje istražuje nesagledivu snagu muzike, a pritom imaju i hit nad hitovima. Yeah Yeah Yeahs nemaju pjevačicu savršenih proporcija, ali Karen O je najfascinantnija upravo uživo. Pjevanje je njena savršena uloga. Pritom ne naštimava samo glasnice, već scenski i dramski pristupa publici i zato je zvijezda. Zinner je perfekcionist te je snaga samo jedne gitare ponovno zapanjujuća, što samo znači da su njihovi korijeni i dalje jaki. Yeahsi se svakim albumom mijenjaju i usavršavaju te svakim novim naprave zaokret i snime nešto neočekivano, hrabro, a pritom zabljesnu na potpuno drugačiji način. 'Its Blitz', briljantan je dokaz rasta jednog banda, ovaj puta uz pomoć disca. Odličan bend u vrhunskoj formi na svom najboljem albumu do sada. | ||||
2. Fever Ray: 'Fever Ray' Maske i kostimi, koje je Karin Dreijer naviknula nositi na nastupima The Knife, u Fever Ray su dobili i pomalo epske i proročanske dimenzije. Glazba je gotovo minimalistička, ogoljena od gotovo svega osim osnovne melodije vokala i teme pjesme s jedva pokojom harmonijom koja se prelijeva preko ljuljajućih ritmova. Sve zvuči podosta obredno i transoidno i na trenutke oslobađajuće. Ima i nekakvu voodoo energiju. Definitivno album koji će se pamtiti i koji će zadržati svježinu dugi niz godina. | ||||
3. Animal Collective: ‘Merriweather Post Pavilion’ Drugari iz Životinjskog Kolektiva odlučili su krenuti putem kojeg je nedavno otkrio njihov pajdaš i član Panda Bear i pri tom nisu pogriješili. Psihodelična eksperimentalna muzika nikad nije zvučala ovako pitko, ovako dobro i ovako pop. | ||||
4. Dredg: 'The Pariah, the Parrot, the Delusion’ U današnjoj glazbi ne postoji puno bendova koji rade ovako dobre rock pjesme. Kad bi tražili savršene stvari ne bi morali ići dalje od ‘I Don’t Know’, ‘Ireland’ i ‘Pariah’, albumom kojim Dredg po treći put zaredom isporučuju remek djelo, ponovno bolji od svog prethodnika. Sjajan bend ima sjajan album, po treći put. Ovo se rijetko viđa. | ||||
5. Dirty Projectors: 'Bitte Orca' Bitte Orca je jedna od rijetkih ploča koje su svijetu ove godine podarile nešto novo. Beskrajno inventivan bend Davida Longstretha zadivit će vas svojim neobičnim vokalima i suludim melodijama, a možda vas čak i natjera da zaplešete. Usput budi rečeno, 'Stillness is the Move' je indie pjesma godine. | ||||
6. Bat For Lashes: 'Two Suns' 'Two Suns' odlikuje jedna naizgled izolacionistička, duboko intimna crta, ipak ona možda posve paradoksalno ne odvaja već spaja s slušateljima. Ovakav album je izraz dubokog intimnog nemira, no predočenog u istovremeno mističnu i komunikativnu pop pjesmu, eteričnu koliko i erotičnu, strukturalno čvrstu ali s atmosferom koja daleko nadilazi sfere svakodnevnog. | ||||
7. The Mars Volta: 'Octahedron’ Definitivno najveći rock eksperimentatori našeg vremena su odlučili malo smiriti stvari i napraviti ono što sami zovu svojim akustičnim albumom. Iako sredina albuma skriva ipak neke žešće stvari, moglo bi se reći da je to istina. Ovo je vjerojatno najslušljiviji album Mars Volta i moglo bi se reći čak i pop album. Najveća snaga albuma su, kao i uvijek kod Mars Volta, i dalje apsolutno odvojene dionice gitariste Rodrigueza-Lopeza i pjevača Zavale koje dodatno začinjuje čudesno bubnjanje Thomasa Pridgena. Ovaj album je psihodelični dragulj koji svakim sljedećim slušanjem otkriva novi sloj. . | ||||
8. Antony And The Johnsons: 'The Crying Light' Postoje rijetki sretnici obdareni glasom koji bez problema savladava vrijeme i čini ga ništavnim. Jedan od takvih je Antony Hegarty, a s ovim je konačno isporučio cjeloviti set pjesama kakav njegov vokal zaslužuje, bez očitih vrhunaca i padova. | ||||
9. Gossip: 'Music For Men‘ Uz pomoć Rick Rubina Beth Ditto i ekipa su isporučili moćan, plesni rock album. Energičan koliko i produkcijski sofisticiran Music For Men leti na krilima moćnog pseudo soul vokala i sjajnih hit singlova poput 'Heavy Cross'. | ||||
10. Florence And the Machine: 'Lungs' Ove se godine jako puno očekivalo od Florence And The Machine i – očekivanje se ispunilo. Za sve koji vole da indie ima pop pjesme i da pop pjesme traju više od dva tjedna. Art i pop u neviđeno dobroj kombinaciji. | ||||
11. Mastodon: 'Crack The Skye' Bend koji je posljednjih nekoliko godina učinio najviše da bi metal učinio respektabilnijim, ovaj puta priča o astralnim putovanima i Raspućinu. Kad netko ima takav koncept i još svira progresivnu glazbu, gdje bi se većina ozbiljno poskliznula, a napravi najbolji metal album godine objašnjenje može biti samo jedno – GENIJALCI! | ||||
12. The Dead Weather: 'Horehound' Vrativši se svom prvom instrumentu, bubnju, Jack White u maniri starih holivudskih redatelja iz sjene režira odnosno producira klasičan no nikako i dosadan rock album. 'Horehound' je moćan i energičan i bombastično produciran kao uostalom i velika većina Whiteova opusa. Osim njegovih Bonhamovskih bubnjeva, tu su još i Jack Lawrence iz The Raconteurs i Dean Fertita iz QOTSA te Alison Mosshart iz The Kills. Upravo je kemija vokalnih međuigara Whitea i Mosshart glavna atrakcija ovog uvjerljivog ostvarenja. | ||||
13. The xx: 'xx' U vrijeme kad je easy-listening glazba postala predmetom sprdnje ili, u najboljem slučaju, ignorirana, mladi nam Englezi nude pravi mali draguljčić. Ovo je trenutak u povijesti koji će se teško moći ponoviti i treba ga udahnuti dok je tu. Odavno jedan album nije zvučao ovako lagano, a nudio toliko puno. | ||||
14. Tori Amos: ‘Abnormally Attracted to Sin’ Od najvećih čovjek ne traži da svaki puta budu drugačiji, nego da ostanu jednako dobri. Tori Amos spada u rijetke od kojih želimo da ništa ne mijenja i da nam nacrta novu slikovnica života. Do idućeg puta. | ||||
15. The Pains Of Being Pure At Heart: 'The Pains Of Being Pure At Heart' Prve četiri pjesme s ovog albuma imaju više sjajnih momenata nego čitave diskografije nekih velikih bendova. Ovo su prekrasne pop stvari zamaskirane u 20 godina staru produkciju, pa samim tim oduševljavaju ne samo svojom jednostavnošću već i prizvukom snažne i bolne nostalgije. | ||||
16. Dinosaur Jr.: 'Farm'Džej, Lou i Murph su konačno završili svoj petogodišnji povratak na scenu jednim sjajnim albumom. Gitare i dalje zveče, šušte i rasturaju, a melodije su jed nako dobre kao prije 15 i kusur godina. Mascisova kosa je možda izgubila boju, no njegova ljubav prema glazbi očito nije. | ||||
17. The Flaming Lips: ’Embryonic’ Veterani psihodeličnog popa snimili su jedan od najkoherentnijih albuma svoje duge, lude karijere. 'Embryonic' sa svojih 18 pjesama i 70 minuta nije nimalo dosadan jer ne inzistira toliko na individualnim pjesmama, koliko na osjećaju cjeline. Za razliku od nekoliko prošlih albuma, koji su obilovali izrazitim hitovima, ovdje nema očitih favorita, ali je zato atmosfera cijelo vrijeme ujednačena, opuštena i izrazito mistična. | ||||
18. Alice In Chains: 'Dead Gives Way To Blue' Ovo je album kojemu se nitko nije nadao niti ga je itko s veseljem očekivao. Alice in Chains bez Laynea doimali su se kao slaba oklada. No dogodilo se i iznenadilo apsolutno sve i svakoga. Jak album koji bez srama može stajati uz bok najboljim radovima benda iz zlatnih 90-ih. | ||||
19. Girls: 'Album' Album je totalni grower koji oduševljava tek nakon pet-šest slušanja, no u svakom slučaju treba mu dati priliku. Sva ljepota ranih Beach Boysa i melankolija jednih Belle & Sebastian može se pronaći na ovoj ploči. | ||||
20. Fuck Buttons: 'Tarot Sport' Ovom suludo ambicioznom dvojcu je uz pomoć legendarnog producenta Andya Waterhalla na drugom albumu pošlo za rukom spojiti nespojivo, acid house i post rock. Epsko ostvarenje u doslovnom smislu riječi. | ||||
21. Oh No: 'Dr. No's Ethiopium' Kad je Oh No odlučio postati hip-hop producent vjerojatno mu nije pomoglo to što se zove Michael Jackson, ali je zato imao starijeg brata koji se zove Madlib. Zaljubljenik u semplove iz egzotičnih svijetova, na 'Dr. No's Ethiopium' je iskoristio etiopsku glazbu i pokazao koliko daleko možeš otići kad se ograničiš. Uskoro će više Madlibu koristiti što ima ovakvog mlađeg brata. | ||||
22. Future Of The Left: 'Travels With Myself & Another' Drugi album velških Future Of The Left donosi dinamičan noise-rock, lišen očitih klišeja žanra koji ga pokoravaju dobar dio tekućeg desetljeća. Naglašeni su raskošniji aranžmani, koji postaju sve složeniji i bliži klasičnoj pop formi s jakim refrenima, a zadržane su prijašnje vrline poput nadahnutih slaganja vokala, vješte upotrebe tiho-glasno dinamike i Falkousovih sarkastičnih besmisleno-smislenih tekstova koji najčešće naglase jednu i u pravilu posve bizarnu frazu. | ||||
23. Grizzly Bear: 'Veckatimest' Na ovoj ploči nema jednog jedinog trenutka koji je prepušten slučaju - svaki zvuk, svaka desetinka sekunde pažljivo je obrađena i smještena na svoje mjesto. 'Veckatimest' se trudi biti savršen i pri tom zaboravlja kako je savršenstvo nedostižno. Da se bend nije toliko trudio album bi bio još bolji, no i ovako je prokleto sjajan. | ||||
24. Dead Man's Bones: 'Dead Man's Bones' 'Dead Man's Bones' je jedini album iz ove godine koji govori o smrti, a kojeg biste se usudili pustiti djeci. I to ne zato što na albumu pjeva dječji zbor, nego zato što slavi život, čak i dok govori o propadanju leševa. Valjda su takvu sreću osjećali Ryan Gosling i Zach Shields kad su išli u Las Vegas i na putu osnivali bend. | ||||
25. Atmosphere: 'Leak at Will' Pozitivna energija, pomiješana s energetičnim, realističnim, a ponekad i podosta depresivnim tekstovima na kraju ipak ima rezultat buđenja svijesti i shvaćanja da treba malo mućnuti svojom glavom. Atmosphere su odavno nadrasli okvire svog žanra ne samo glazbom i atmosferom svojih pjesama, već i apsolutno najboljim tekstovima koje jedan MC može odvaliti. Svaka pjesma je film za sebe, od svake bi se mogla napraviti hit serija, nečija životna priča. Fantastičan je osjećaj kad shvatite da ste obuzeti ovim pjesmama - nekako se osjećate pametniji, životniji i bolja osoba nego što ste bili trenutak prije. | ||||
26. U2: ‘No line on the horizon’ Po prvi put nakon dugo vremena, U2 zvuče kao relevantan bend, a ne tek kopija mlađih sebe.
Atmosferičnost i himničnost ujedinjeni su u jednu neodvojivu cjelinu. Baš kao i kod 'Achtung Baby', ovdje je vidljiva pomirba artističkih komercijalnih tendencija; samo ipak u manjoj mjeri. 'No Line On The Horizon' nije toliko svojevoljni raskid s velikim temama, koliko uspio povratak velikog benda malim stvarima, temama i ljudima. | ||||
27. King Midas Sound: 'Waiting For You’ U godini kad se očekivalo da doživimo procvat jedne od rijetkih autentičkih britanskih scena, negdje između dubstepa i grimea, većina imena je zakazala, no pojavili su se King Midas Sound i spasili obraz Otoku. Sad opet imamo što slušati dok se nadamo. | ||||
28. Röyksopp: 'Junior' 'Junior' je jedno krasno dijete, s točno jednako puno tate – 'Melody A.M.' – i tate – 'The Understanding'. Malo pleše, malo se odmara, malo pjeva, malo samo svira. Lijep je od glave do pete, ali opet svoj. Kakav će li mu biti stariji brat? | ||||
29. Phoenix: 'Wolfgang Amadeus Phoenix' 'Wolfgang Amadeus Phoenix' je užasno slojevit album koji zaslužuje više od četiri-pet površnih slušanja koliko u današnje vrijeme hiperprodukcije dobiju i najbolje ploče. Sofiticiran, pametan i plesan WAP će površnog slušatelja natjerati na osmijeh, dok će onog površnog udariti u trbuh svojom brutalnom iskrenošću. | ||||
30. Jay Reatard: 'Watch Me Fall' Novi album je slušljiviji i laganiji od 'Blod Visions' i singlica što mu njegovi fanovi ne mogu prestati zamjerati, no 'Watch me Fall' je zapravo puno mračniji i depresivniji album od svog prethodnika. Na ovoj ploči Jay nosi srce na rukavu te nam priznaje koliki je kreten i kako si jednostavno ne može pomoći. Jay Reatard je nesreća koja čeka da se dogodi. | ||||
31. Mos Def: 'The Ecstatic' 'The Ecstatic' slavi pobjedu koju je Amerika doživjela s Obamom. To je album što diše punim plučima, pun nade i sreće što je izvojevana još jedna pobjeda na strani pravde. Ushit koji je nastao uglavnom se nije manifestirao u hip-hop kulturi, a ovo je jedan od rijetkih albuma žarna koji je uspio zabilježiti tu sreću i olakšanje. |
||||
32. Cage: 'Depart From Me' Otkako su rock gitare i rap došli na loš glas nitko s kredibilitetom nije se usudio opet pomiješati ovo dvoje. Cage je krenuo u izazov i od rapa opet učinio glazbu u kojoj ima smisla da jedan od zvukova proizvodi gitara. ‘Depart From Me’ je redefiniranje glazbe koja je već proglašena propalom i dokaz da je promjena uvijek moguća. |
||||
|
Individualne liste Tvrtko Barišić tvrtko77@gmail.com
Marko Cacanoski marko.cacanoski@gmail.com
Hrvoje Frančeski acumulator1984@hotmail.com
Mario Grdošić mario.grdosic@gmail.com
|